1. Kako na primjeru jabuke jednostavno razumjeti potrebe i uslove za održivi poljoprivredni razvoj Crne Gore

Goran Janković

Jabuka je sigurno među najviše konzumiranim vrstama voća a ova biljka je pratila razvoj čovječanstva najmanje deset milenijuma, što za posljedicu ima veliki broj sorti (po nekim izvorima čak preko sedam hiljada). Ovo voće je pored jela prisutno u raznim drugim aspektima naše kulture, od književnosti preko religije pa sve do nauke.

Još u ranoj fazi osmišljavanja projekta Planađun, pitao sam se da li postoji mogućnost da slikovito objasnim koliko određenog voća ili povrća konzumiramo i koliko je obradive površine neophodno za uzgajanje tih količina. Istražujući materijal za ovu temu, posebno me je iznenadila vijest na RTCG u kojoj je mladi poljoprivrednik iz Nikšića predstavio projekat plantaža jabuke u blizini ovog grada. Firma ‘’Naše voće’’ ima najveći broj stabala jabuke u Crnoj Gori i njen primjer se jako dobro nadovezuje na disproporciju uvoza izvozom kad je u pitanju poljoprivredna proizvodnja.

U tom jednom intervju možemo saznati da se na 20 hektara nove plantaže jabuka u nikšićkoj Župi, na samo jednoj parceli, proizvodi petina plodova ovog voća koje konzumira naša cijela zemlja tokom jedne godine (uključujući i ogroman broj plodova koji je neophodan tokom sezone). Na samo jednom, dobro organizovanom poljopriprevdnom dobru, par osoba je u stanju da sa desetak zaposlenih proizvede i plasira 20% (dvadeset procenata) čitave crnogorske potražnje!

Tragom ovih informacija, a kako bi Plantađuni bili u mogućnosti bolje da shvate o kolikoj površini pričamo, pokušao sam da dam par slikovitih primjera koji će građani Bara i Podgorice sigurno biti jednostavni za shvatiti.

Svi u Baru poznajemo parcelu na kojoj se nalaze polomljeni staklenici a koja je nekad imala i veliki broj stabala maslina i mandarina koji su tu bili zasađeni za potrebe Centra za suptropske kuluture i Poljoprivredne škole. Ova parcela koja je imala poljoprivrednu namjenu bi sa svojih 6ha površine mogla da ugosti plantažu jabuka koja bi proizvodila i zadovoljavala potrebe 6% cjelokupnog crnogorskog tržišta. Samo ova jedna mala parcela koju možete vidjeti predstavljenu na fotografiji ispod ovog teksta, a koja se nalazi u blizini sportske hale Topolica.

Centralni kvart Podgorice koji se nalazi između ulice Marka Miljanova i bulevara Svetog Petra Cetinjskog, Stanka Dragojevića i Ivana Crnojevića po istom principu bila bi dovoljna da se na njoj proizvede gotovo jedna trećina ukupne potražnje jabuke u Crnoj Gori.

Na samo jednoj trećini Ćemovskog polja koje se nalazi između željezničke pruge i puta, mogla bi da se uzgaja ukupna količina jabuka, svih traženih sorti, što Crna Gora konzumira u jednoj godini. Na preostale dvije trećine moglo bi se uzgajati za izvoz, ili neko drugo voće i povrće za kojim imamo potrebe.

Ministarstvo poljoprivrede je prethodnih godina davalo u dugoročni zakup parcele koje su u državnom vlasništvu, a koje su stojale zapuštene, i to je veoma pozitivna praksa. Njom se obezbjeđuje obrada i korištenje potpuno zapuštenog potencijala a u isto vrijeme, povećava mogućnost proizvodnje, zapošljavanja i zarade za građane. Jedan od dobrih primjera ovakve korisne simbioze je 69 hektara zemljišta koje je dato u zakup lancu supermarketa Voli, koji je kod Šaskog jezera napravio velike plastenike u kojima proizvodi voće i povrće za sopstvene rafove. Ideja Plantađuna je u sličnom smjeru željela da aktivira neiskorištene i zapuštene poljoprivredne površine koje vlasnici zbog života u inostranstvu, ili zbog starosti, nijesu u mogućnosti da obrađuju i privode namjeni, već im Plantađun olakšava ovaj proces spajajući ih sa entuzijastima koji bi željeli da obrađuju svoju malu baštu i proizvode sopstveno povrće.

Mnogima postaje sve jasnija slika nesrazmjera koji Crna Gora ima u trenutnim kapacitetima za proizvodnju u odnosu na ogromne neiskorištene potencijale kako u ljudima, tako i u prirodi. Dolina Zete se koristi za izgradnju skladišta iako za to postoje mnogo bolje lokacije koje ne zahtijevaju uništavanje poljoprivrednog zemljišta. Grbalj se takođe polako pretvara u biznis zonu umjesto da pruža kvalitetniju i zdraviju opciju za ishranu svih žitelja Boke i turista koji je posjećuju a sjever Crne Gore i mnogobrojna poljoprivredna gazdinstva polako zarastaju i gube svoju funkciju.

Mnogima je još jasnije da je potpuno suludo tjerati poljoprivrednika sa sela u gradove, a onda svima zajedno nuditi poljoprivredne proizvode koji su proizvedeni jako daleko od Crne Gore, i koji moraju da pređu dugačak put kako bismo ih platili svega nekoliko centi jeftinije, a za uzrat dobili potpuno nefunkcionalna sela i poljoprivrednike koji zbog nemogućnosti da se zaposle u gradovima onda padaju na teret svim poreskim obveznicima kroz socijalnu pomoć idržava ih mora plaćati mnogostruko skuplje nego da im je data mogućnost da se bave poslom koji vole.

U sledćem članku će biti objašnjen princip modularnosti, organizovanosti i potreba za uređenim pravilima korištenja socijalnih đardina kao preduslov za održivi razvoj urbanih socijalnih bašti.