Pronađi plantađuna u sebi

Aleksandra Šarović

Dipl. ing. poljoprivrede

Zašto svako od nas treba da bude plantađun? U pitanju je nova ideja i ljudi uglavnom nisu upoznati sa onim što stoji iza naziva Plantađun. Projekat se bavi temom urbanih bašti, a plantađun je osoba koja slavi biljke i svoje vrijeme i svoj trud ulaže u proizvodnju hrane za sebe i svoju porodicu a pri tom uživa u svim benefitima koje pruža priroda i boravak u njoj.

Postoji više razloga zbog kojih sam se ja odlučila da se priključim projektu pa ću pokušati da iznesem svoje razloge i svoje viđenje samog projekta.

Moram da priznam da sam u početku bila skeptična i ideja da će neko ko živi u gradu i nema dodirnih tačaka sa proizvodnjom da odvaja svoje slobodno vrijeme i ide u baštu mi nije djelovala baš ostvarljivo.Šetnja pored mora ili ispijanje kafa sa pogledom na more je nešto što zvuči puno primamljivije. Međutim, nakon prvog razgovora sa idejnim tvorcima bilo je jasno da je “Plantađun” nešto što je meni i našem gradu u ovom momentu potrebno i vrlo rado sam se upustila u tu priču.

Jedan od glavnih razloga, ako ne i nabitniji, koji me je naveo da postanem plantađun i odaberem svoju parcelu je činjenica da sam relativno nova domaćica i majka i da mi je jako bitno da svojoj porodici, a posebno djeci, spremam hranu koja je zdravstveno bezbijedna. Kako živimo u stanu i nemamo mogućnosti da na terasi gajimo povrće (jedva je stala višegodišnja maslina i moja kolekcija kaktusa i sukulenata) besplatna parcela na svega desetak minuta od stana je idealno rješenje za nas. Kada vam neko ustupi parcelu, sadni materijal, opremu i alat vama ostaje samo da prihvatite ponudu i uzmete motiku u ruke.

Drugi razlog koji me naveo da se priključim projektu ježelja da svoju djecu naučim nekim osnovnim životnim lekcijama tj. želim da vide kako funkcioniše sam proces proizvodnje hrane, od pripreme zemljišta preko sjetve ili sadnje, gajenja do berbe i pripreme obroka u samoj kuhinji. Svi smo mi kao djeca imali babe i djedove na selu i prisustvovali smo barem nekim poslovima u bašti. Danas je toga sve manje i djeca često ni ne znaju kako rastu pojedine vrste povrća i voća. Pored toga što će djeca iz prve ruke vidjeti kako teče proces proizvodnje boravak na svježem vazduhu i u prirodi će imati pozitivan uticaj na nihovo psihofizičko zdravlje. Svakako će i meni biti lakše sa njima kad se umorni od poljoprivrednih poslova i samog boravka napoljuvrate kući spremni za obrok i spavanje :)

Da budem plantađun me privukla i mogućnost da sama proizvedem neke vrste koje kod nas teže mogu da pronađem, a i kad ih pronađem znam da su tretirane ko zna čime da bi podnijele transport. Slatki krompir i andska jagoda su svakako na mojoj listi za sadnju.

Postoji jos puno razloga zbog kojih sam se upustila u “plantađun” priču i to ne samo kao jedan od inicijatora projekta. Trenutna situacija u našoj zemlji i u svijetu uopšte nam je možda neka opomena da se okrenemo sebi i vratimo prirodi i našoj suštini. U ovom stanju kada imamo zatvorene škole, biblioteke, restorane, šetališta i kada je onemogućen bilo kakav vid druženja obrađivanje zemlje i boravak u bašti je jedina odobrena aktivnost koja nam može pomoć da izolaciju lakše prebrodimo tako da preporučujem svima da pronađu planađuna u sebi i da posade makar jednu biljku na terasi ili u svom dvoristu.

U sljedećem blogu ću pisati više o mom iskustvu kao agro inženjer na projektu a do tada vas pozivam da nas kontaktirate ukoliko ste zainteresovani za naš projekat ili za bilo kakve informacije vezane za samu biljnu proizvodnju.